Kroz  zabavu i igru, ali i uz praktične i tradicijske radionice učenici su stjecali neke od vještina korisnih u svakodnevnom životu u kući, školi, međuljudskim odnosima.

Učenici 1.a razreda, s učiteljicom Jelenom Vuković, obilježili su Dječji tjedan dvjema radno praktičnim aktivnostima: vezanje vezica i šivanje torbica od filca. Na predlošcima "tenisica" učenici su učili vezati vezice. Kroz plastičnu iglu provlačili su konac, vezali čvor na kraju te provlačili konac kroz unaprijed pripremljene rupice i na taj način šivali torbice. Dok su se s vezanjem vezica učenici malo mučili, s lakoćom su šivali i uživali u aktivnosti.

1. b razred se s učiteljicom Anom Popović Meseljević okušao u kuhanju džema od jabuka. Učenici su se aktivno uključili u svaku etapu izrade džema: gulili su jabuke, ribali ih i kuhali uz dodavanje šećera te na kraju spremili u teglice.

Učenici 2. a razreda su, s učiteljicom Mateom Matanović, izrađivali skulpture starom metodom kaširanja. Unikatne skulpture su nastajale pomoću balona i smjese brašna i vode koja im je služila kao ekološko ljepilo. Svi su bili vrlo zainteresirani i jedva čekaju da se baloni osuše kako bi ih mogli ukrasiti. Također su izradili te se zabavljali žabicama od papira. Igra žabicama im se jako svidjela te se vesele izraditi još poneku drugačiju žabicu.

Zaboravljenim tradicijskim igrama Dječji tjedan su obilježili učenici 3.a i 3.b razreda s učiteljicama Marijanom Bošnjak i Jasnom Klarić. Na satu tjelesne i zdravstvene kulture skakalo se u vrećama, prenosilo jaje u žlicama, preskakao i potezao konop.

Učenici 4. a razreda su, s učiteljicom Martinom Baković, pravili domaću tjesteninu, istraživali i proučavali stare spomenare te oživjeli vještinu pisanja spomenara kroz pisanje svog razrednog spomenara, igrali zaboravljene igre poput: Laste, prolaste, Care, pacare, koliko je sati?, Crvena kraljica, jedan, dva, tri…, Boje. Također su se okušali u gradnji tornja od kočanja/kopatića/baturica.

Provođenjem ovih aktivnosti učiteljice su nastojale potaknuti i osvijestiti kod učenika koliko je važno od najranije dobi razvijati različite životno-praktične i tradicionalne vještine i umijeća koje smo u suvremeno doba tehnologije i brzog načina života jednostavno zanemarili i zaboravili.