Pedagog: Lidija Miličević
Defektolog: Ivona Kiš Zvijerac
KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA ŠKOLU?
Polazak u školu velik je događaj za dijete i cijelu obitelj. To je i prvi veliki korak u kojem se potvrđuje sav trud, pažnja i ljubav koji su do tog trenutka uloženi u razvoj i odgoj djeteta. Prva je provjera djetetovih socijalnih, emocionalnih, intelektualnih i drugih sposobnosti. Zato je jako važno posvetiti pozornost pripremi djeteta za školu. Djeca brzo i lako uče kroz igru, pjesmice, slikovne materijale i priče, stoga su pripreme za osnovnu školu bazirane na tom principu rada.
U dobi između 4. i 5. godine dijete osvješćuje razliku između slova, smjera pisanja s lijeva na desno i odozgo‐dolje, glasovnu strukturu riječi, prepoznaje rimu i percipira prvi i posljednji glas u riječima. Između 6. i 7. godine dijete razvija glasovnu i slogovnu analizu i sintezu. Iza 7. godine dijete je sposobno dodavanjem, oduzimanjem i premještanjem glasova u riječima graditi nove riječi.
Većina djece te vještine usvaja bez teškoća. Ako se roditelj svakodnevno “bavi“ djetetom: ako s njim aktivno razgovara, čita mu , upozorava ga na cilj i važnost čitanja i pisanja, proširuje njegov rječnik i daje mu dovoljno prilika da i samo isprobava vještine pričanja, prepričavanja, rukovanja knjigom, bilježnicom, pisaćim priborom dijete će biti dobro pripremljeno za učenje čitanja i pisanja u školi. Jako su važne govorničke vještine djeteta: razumijevanje smisla rečenica, uočavanje da se rečenica sastoji od riječi, da rečenica ima značenje, da priča ima početak, sredinu i kraj. Prije polaska u školu bilo bi dobro kad bi dijete znalo kako se drži knjiga, da tekst ide slijeva nadesno i odozgo nadolje, znati okretati listove, da se tekst‐priča sastoji od rečenica, rečenice od riječi, a riječi od glasova. Svako dijete razvija se svojim tempom, tako da je vrlo važno da roditelji prate interese i potrebe svoga djeteta.
Kako mogu prepoznati teškoće?
Već u vrtiću(godina pred školu) možemo prepoznati djecu koja potencijalno mogu razviti teškoće čitanja i pisanja. Takva djeca obično teško razlikuju glasove(S‐Š, Š‐Ž, S‐Z, npr umjesto zmija govore smija… ), ne uočavaju početni i/ili završni glas u riječima, teško povezuju glasove u riječi (M‐I‐Š = miš), imaju teškoća u praćenju slijeda (u zadatcima crtanja likova u slijedu), lošije crtaju u odnosu na svoje vršnjake, zrcalno pišu slova ili imaju teškoća u zapamćivanju oblika slova, imaju lošu slušno‐govornu memoriju(pamćenje pjesmica), manji opseg vokabulara, jednostavnu strukturu rečenice…
ŠTO BI BILO POŽELJNO DA DIJETE PRED POLAZAK U ŠKOLU ZNA ILI MOŽE?
GRAFOMOTORIKA – posjeduje fleksibilnost šake i prstiju, pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska. Po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke , ravne kružne i valovite linije , zna precrtati likove: krug, trokut, kvadrat romb , zna pisati svoje ime velikim tiskanim slovima.
PROSTORNI ODNOSI – razumije prostorne odnose: gore, dolje, ispred, iza, na, u, ispod, iznad Usvojilo je: orijentaciju na: ‐ tijelu (desna/lijeva ruka, desna/lijeva noga, desno/lijevo oko) ‐ u prostoru (što je desno od njega, a što lijevo, zna odrediti smjer kretanja) ‐ na papiru (što je na desnoj strani papira, a što na lijevoj)
VREMENSKI ODNOSI – razumije vremenske odnose: prije, poslije, jutro, podne, večer, prije podne, poslije podne .Poželjno je da poznaje dane u tjednu, jučer‐danas‐sutra .
MATEMATIČKE VJEŠTINE- broji do 20, brojanje s prekidom, unatrag 10‐0 Snalazi se u pojmovima više, manje, oduzmi, dodaj; razumije pojam skupa: što sve spada u neki skup, a što ne (klasifikacije po obliku, veličini, težini, boji) ‐ uspoređuje dva skupa (gdje ima više, a gdje manje) ‐ zna da se dodavanjem skup povećava, a oduzimanjem smanjuje, u skupu od 10 elemenata zna rezultat dodavanja za jedan i oduzimanja za jedan uz pokazivanje Povezuje brojku uz količinu (npr. brojka 9=9 elemenata), mjereći može usporediti koji su predmeti duži, veći, širi .
GOVOR I JEZIK – pravilno izgovara sve glasove, pravilno se gramatički izražava (koristi množinu, jedninu, zamjenice, govori pravilno u rodu i padežu), zna verbalno definirati jednostavne pojmove (npr. što je stolica? U definiciji spominje čemu stolica služi, kakvog je oblika, od čega je napravljena i sl. ), zna verbalno iskazati po čemu su neke stvari, bića, pojave slični, a po čemu su različiti , zna prepričati kraći događaj ili priču u pravilnom slijedu: uvod, tijek, završetak .
PREDČITALAČKE VJEŠTINE – može rastaviti poznate riječi na slogove, prepoznaje i imenuje s kojim glasom počinje i s kojim glasom završava riječ , zna imenovati riječi na zadani glas (igra “na slovo na slovo), zna prepoznati da li je zadani glas na početku riječi, na kraju ili u sredini, zna rastaviti jednostavne riječi na glasove, od pojedinih glasova zna sastaviti jednostavnu riječ (npr. M‐A‐M‐A, O‐K‐O i sl. ) te prepoznaje simbole slova i brojki .
KONCENTRACIJA – na zadatku se može zadržati 15‐20 minuta, dok trajanje igre može biti i 60 minuta uz kratke otklone pažnje.
OPĆI POJMOVI O SEBI I DRUGO – zna vlastito ime i prezime, adresu i mjesto stanovanja, imena i zanimanja ukućana, svoju dob, boje‐prepoznaje i imenuje, prepoznaje okuse (kiselo, slatko, slano, gorko), vruće/hladno/mlako, članovi obitelji: majka/otac/baka/djed/brat/sestra…
Kako smo ranije naveli važno je da dijete postane svjesno kako se riječi sastoje od glasova i da nauči razlikovati te analizirati glasove, tj. potrebna je dobro razvijena fonološka svjesnost. To uključuje sposobnost prepoznavanja, izdvajanja i međusobnog uspoređivanja glasova, rastavljanja riječi na glasove i povezivanja izgovorenih glasova u riječ. Drugim riječima, osnovni je cilj poučiti dijete da manipulira glasovima. Dijete sada uči odvajati riječ koja se sastoji o određenog broja glasova, od onoga što ta riječ označava (npr. od predmeta). Dijete koje je toga svjesno, odgovorit će da je riječ ˝olovka˝ duža od riječi ˝vlak˝, iako je vlak kao predmet mnogo veći od olovke. Fonološka svjesnost ne razvija se spontano, trebamo je u djeteta predškolske dobi ciljano razvijati kroz igru.
Ivona Kiš Zvijerac, prof.logoped