# NasiljePrestajeOvdje

     Jednom kad sam bio kod kuće dogodilo se to da je moju mamu jako boljela noga. 

     Morala je napraviti ručak pa sam joj pomogao tako da se ona držala za moje rame. Tako smo nekako uspjeli skuhati ručak. 

     Kada su svi došli kući jeli smo taj ručak koji nije bio baš najfiniji, ali ja sam bio ponosan na sebe.

Marko Drnasin, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Jednoga dana kada sam išla kući autom, vidjela sam svog bratića. Išao je sam, pješice kući.

     Moj je tata zaustavio auto i pitao me hoću li ići s njim. Rekla sam da hoću i izišla iz auta. Krenuli smo zajedno kući, putem smo pričali, zabavljali se i došli do kuće mojeg bratića. Pozdravili smo se i razišli. No, kad sam napravila samo pet koraka, on me dozvao i pitao da dođem kod njega nakon što napišemo domaće zadaće. Pristala sam.

     Osjećala sam se odlično i sretno jer sam odlučila izići iz auta i prošetati do kuće s njim te on nije bio usamljen na putu do kuće.

Korina Bertić, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Bilo je to još kada sam bio prvi razred. Sa mnom u razredu je i moja sestrična.

     Toga sam dana prolazio hodnikom i čuo kako neke djevojčice zezaju moju sestričnu. Prišao sam im, a te su se djevojčice odmah razbježale. 

     Sestrična mi je zahvalila, a neki su mi čak i pljeskali. Poručio sam im da se nasiljem i ružnim riječima ne može ništa dobro postići i zbog svega toga bio sam jako sretan.

Lovro Lukač, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Na putu do škole susreo sam Josipa. Kad sam mu prišao, vidio sam da čudno izgleda.

     Rekao je da je tužan jer se nitko ne želi igrati s njim. Plakao je kao kišna godina, ali malo pomalo, uspio se smiriti i oraspoložiti. Kad sam mu se nasmijao, uzvratio je osmjehom i započeli smo igru. 

     Kući smo otišli obojica sretni i zadovoljni.

Matej Rajić, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Ispred svoje kuće sam ugledao jedno dijete koje je bilo jako tužno.

     Bilo je jako usamljeno i zbog toga je počelo plakati. Prišli su mu nepoznati dječaci koji su mu se rugali. Odjenuo sam jaknu i izišao van. Pozvao sam i mamu. Dok smo hodali prema njima, oni su se počeli tući. Potrčao sam brže kako bi ih razdvojio, a mama je prišla uplakanom djetetu. Razgovarali smo s njim, utješili ga, na kraju i odvezli kući.

     Zbog svega toga, osjećao sam se kao heroj.

 Josip Šajtović, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Bilo je to jednoga dana kada sam izišao iz škole i išao kući autobusom.

     Kada sam ušao u autobus, tražio sam mjesto i na kraju autobusa uočio dvojicu dječaka kako se tuku. Otišao sam do njih reći im da prestanu i pitati u čemu je problem, no na sreću, završili su s tućom i svađom dok sam im prilazio.

     Nisam mogao vjerovati da su se dvojica najboljih prijatelja tako lako uspjela posvađati i potući, no bio sam sretan što su se ipak pomirili.

Gabrijel Sunđi, 3. a

# NasiljePrestajeOvdje

     Jednom kada sam išao u školu, vidio sam grupicu đaka. Čuo sam da se šale, neke glupe i ružne šale. 

     Jedan je dječak dugome rekao da je glup,a ostali su se smijali. Došao sam do toga dječaka i pitao ga zašto plače. Rekao je da plače zato što su mu se oni rugali i govorili da ne zna ništa. Rekao sam mu da se bolje više ne druži s njima i onda smo zajedno otišli kući sa smiješnim i lijepim šalama. 

     pozdravio sam ga sa smješkom i taj dan sam se osjećao ponosno.

Karlo Jurić, 3. a