KAKO DJECA S POTEŠKOĆAMA FUNKCIONIRAJU U ŠKOLI I KOJU ULOGU IMA UČITELJ/UČITELJICA?
Djeca s poteškoćama u razvoju funkcioniraju u školi na različite načine, ovisno o vrsti i stupnju poteškoće koju imaju, ali i o podršci koju im pružaju školski sustav, učitelji, asistenti i vršnjaci. Evo nekoliko ključnih aspekata:
1. Vrste poteškoće
Djeca mogu imati različite poteškoće, među kojima su:
- Intelektualne teškoće (npr. blaga, umjerena ili teža mentalna retardacija)
- Specifične teškoće u učenju (npr. disleksija, disgrafija, diskalkulija)
- Poremećaji iz spektra autizma
- Tjelesni invaliditeti (npr. ograničena pokretljivost, cerebralna paraliza)
- Senzorna oštećenja (sljepoća, slabovidnost, gluhoća, nagluhost)
- Poremećaji pažnje i hiperaktivnosti (ADHD)
- Emocionalni i bihevioralni poremećaji
2. Funkcioniranje u školi
Njihovo funkcioniranje ovisi o individualnim sposobnostima, ali i o prilagodbama:
- Akademske aktivnosti: Neka djeca trebaju prilagođen nastavni sadržaj (individualizirani kurikulum), a druga mogu pratiti redovni program uz određene prilagodbe (metode poučavanja, tempo rada, dodatna podrška).
- Socijalna integracija: Djeca s poteškoćama ponekad imaju teškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima, no uz podršku mogu razvijati socijalne vještine i uključiti se u grupne aktivnosti.
- Samostalnost: Ovisno o vrsti poteškoće, neka djeca trebaju asistenta ili dodatnu pomoć pri obavljanju svakodnevnih školskih zadataka (pisanje, kretanje, komunikacija).
3. Podrška u školi
Uspješno uključivanje djece s poteškoćama u redovni školski sustav često uključuje:
- Asistenta u nastavi
- Stručne suradnike (defektolog, logoped, psiholog, socijalni pedagog)
- Individualizirani obrazovni program (IOOP)
- Suradnju s roditeljima i vanjskim institucijama
- Uporabu asistivne tehnologije (npr. komunikatori, pomagala za čitanje ili kretanje)
4. Emocionalno i psihološko stanje
Djeca s poteškoćama mogu se osjećati frustrirano, anksiozno ili izolirano ako im podrška nije adekvatna. Pozitivno školsko okruženje, podržavajući učitelji i razumijevanje vršnjaka mogu značajno doprinijeti njihovoj dobrobiti.
PRIMJER 1: Dijete s disleksijom (specifične teškoće u učenju)
Kako se očituje u školi:
- Ima teškoće s čitanjem (sporo čita, često griješi)
- Teško pamti pravopisna pravila
- Može imati poteškoće u razumijevanju pisanih uputa
Podrška u praksi:
- Učitelj mu daje kraće i jasnije upute, više vremena za zadatke
- Ocjenjivanje se prilagođava – više usmena nego pismena provjera znanja
- Koristi se IOOP (individualizirani obrazovni plan) s jasnim ciljevima
PRIMJER 2: Dijete s poremećajem iz spektra autizma
Kako se očituje u školi:
- Može imati poteškoća u socijalnoj interakciji (ne razumije neverbalne znakove, teško stvara prijateljstva)
- Ponekad pokazuje stereotipna ponašanja (ponavljanje pokreta, rutina)
- Teško se prilagođava promjenama
Podrška u praksi:
- Ima pomoćnika/asistenta u nastavi
- Dobiva vizualne rasporede i strukturu dana
- Učitelj koristi jednostavan, jasan jezik
- Radi u manjoj grupi kad je moguće
PRIMJER 3: Dijete s ADHD-om
Kako se očituje u školi:
- Ima problema s pažnjom i koncentracijom
- Često prekida nastavu, ustaje, ometa druge
- Ne organizira dobro školske obveze
Podrška u praksi:
- Sjedi blizu učitelja, u okruženju s malo podražaja
- Ima jasne, kratke zadatke i česte pauze
- Učitelj koristi pozitivno potkrepljivanje (pohvale, simbolične nagrade)
- Individualizirani plan može uključivati ciljeve za ponašanje i samoregulaciju
Što je točno individualizirani obrazovni plan (IOOP)?
To je dokument koji se izrađuje za dijete kojem je dijagnosticirana poteškoća, a sastavlja ga tim stručnjaka škole (razrednik, psiholog, defektolog, logoped itd.). U njemu piše:
- Koje su djetetove jake i slabe strane
- Koji su ciljevi učenja za to dijete
- Na koje načine se sadržaji, metode i ocjenjivanje prilagođavaju
Uloga asistenta u nastavi:
- Ne podučava, već pomaže djetetu da prati nastavu
- Pomaže u organizaciji materijala, komunikaciji, kretanju, ponašanju
- Važno je da radi u suradnji s učiteljem i stručnim timom
Učitelj ima ključnu ulogu u podršci djeci s poteškoćama u razvoju kako bi im omogućio kvalitetno obrazovanje i uključivanje u društvo. Evo nekoliko načina na koje učitelj može pomoći:
1. Individualizacija nastave
Učitelj prilagođava sadržaj, metode rada i tempo učenja prema potrebama svakog djeteta:
- koristi Individualizirane kurikulume (IOOP) ili Prilagođene obrazovne programe,
- osigurava dodatna objašnjenja ili vizualna pomagala,
- skraćuje ili pojednostavljuje zadatke.
2. Suradnja s timom stručnjaka
Učitelj surađuje s:
- defektolozima / edukacijskim rehabilitatorima,
- logopedima,
- psiholozima,
- socijalnim pedagozima,
kako bi dobio stručno mišljenje i smjernice za rad s djetetom.
3. Podrška asistenta u nastavi
Za učenike s većim teškoćama učitelj surađuje s asistentom u nastavi, koji pomaže djetetu u svakodnevnim školskim aktivnostima.
4. Stvaranje inkluzivnog okruženja
Učitelj potiče:
- toleranciju i empatiju među učenicima
- grupni rad gdje se djeca pomažu međusobno
- poštivanje različitosti
5. Komunikacija s roditeljima
Učitelj redovito komunicira s roditeljima kako bi razmijenili informacije o napretku, izazovima i strategijama potpore.
6. Korištenje specifičnih nastavnih metoda
Npr.:
- Montessori pristup za djecu s razvojnim teškoćama,
- senzorna integracija kod djece s poremećajem iz spektra autizma,
- alternativne metode komunikacije (slikovne kartice, znakovni jezik, komunikacijski uređaji).
7. Praćenje i evaluacija napretka
Učitelj bilježi napredak kroz:
- dnevnik rada,
- portfolije učenika,
- redovite procjene u dogovoru sa stručnim timom.
Učiteljica:
Sanja Vukasović
DJECA S TEŠKOĆAMA U UČENJU
Disleksija, disgrafija, diskalkulija
U specifične teškoće učenja kod djece ubrajaju se disleksija, disgrafija i diskalkulija.
Najčešći uzroci koji se mogu izdvojiti su: genetički čimbenici, neurološki čimbenici, specifične kognitivne sposobnosti i vještine (fonološka svjesnost, brzo imenovanje), perciptivne teškoće u vizualnom području, teškoće vezane uz stil učenja i neučinkovito poučavanje. Roditelji kod kuće primjećuju da se s njihovim djetetom nešto događa i da je „drugačije“ od ostalih vršnjaka ili ostale djece, članova u obitelji. Budući da se te teškoće ne prepoznaju na vrijeme, često je dijete okarakterizirano kao lijeno i nezainteresirano za školu. Za učitelja, dijete s ovim specifičnim teškoćama potražuje dodatnu pripremljenost za rad te i brigu kako će se takvo dijete uklopiti u razredni odjel. Promatrajući djecu u razredu u prateći njihov tijek rada, učitelji mogu prepoznati djecu s teškoćama u učenju, posebno disleksiju i disgrafiju. Naša škola ima logopeda te uz izvanrednu suradnju svi učitelji pokušavaju zajedno s našom logopedinjom pronaći najbolje rješenje za dijete. Često se dogovori i razgovor kod psihologa kako bi se prikupilo i dodatno stručno mišljenje, jednako važno i bitno za daljnje pravilno usmjeravanje djeteta.
Disleksija predstavlja teškoću čitanja, disgrafija teškoću pisanja, a diskalkulija teškoću računanja. Ako vaše dijete ima ove teškoće, ne odustajte od njega, nego se uhvatite u koštac s ovim poteškoćama. Niti će biti lako roditeljima, niti učiteljima, ali zajedničkim snagama sve se može popraviti i dovesti na višu razinu. Poticajno okruženje dat će djetetu s ovakvim teškoćama vjetar u leđa. Učitelj mora biti također poticaj takvome djetetu. Treba kod djeteta isticati sve one jače strane, hrabriti ga i često pohvaljivati njegov trud i rad. Treba ga osnažiti da ne odustaje i često mu pomagati u radu. Disleksija je izraženija kod dječaka nego kod djevojčica. Disleksija, disgrafija i diskalkulija mogu se kod djeteta javljati pojedinačno, a mogu se javljati u kombinaciji što kod djeteta dodatno mogu izazvati poremećaj pažnje, i teškoće radne memorije. Ove teškoće nikako ne bi smjele djetetu umanjivati put ka uspjehu. Svaki učitelji bi kod djeteta s ovim teškoćama trebao: zadatke pojednostaviti i rascjepkati na manje dijelove, pohvaliti i nagraditi dijete za svaki uspjeh, kod ocjenjivanja vrednovati i uloženi trud djeteta, osigurati rad s logopedom ili defektologom i uvijek s roditeljima otvoreno razgovarati i na lijep način im dati pojašnjena o teškoćama s kojima se nosi njihovo dijete, a i pojasniti teškoće s kojima se moraju nositi zajedno sa svojim djetetom. Dobra suradnja s roditeljima, logopedom i ostalim stručnim timom, daje djetetu i učitelju poticaj kako bi što bolje zajedničkim snagama savladali teškoće i kako bi dijete svakim danom korak po korak napredovalo i težilo ka uspjehu.
Učiteljica:
Sanja Vukasović
« Lipanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Raspored početka i završetka nastavnih sati
ULAZAK UČENIKA: 07:50
NASTAVA:
1. SAT:08:00 – 08:45
2. SAT: 08:50 – 09:35
3. SAT: 09:40 – 10:25
VELIKI ODMOR: 15 min
4. SAT: 10:40 – 11:25
5. SAT: 11:30 – 12:15
6. SAT: 12:20 – 13:05
IZBORNA NASTAVA, DOP., DOD. NASTAVA, IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI
7. SAT: 13.10 – 13.55
8. SAT: 14.00 - 14.45
9. SAT: 14.50 – 15.35
10. SAT: 15.40 – 16.25
11.SAT: 16.30 - 17.15
12.SAT: 17:20 - 18.05