Osnovna škola Josipa Lovretića

KAKO DJECA S POTEŠKOĆAMA FUNKCIONIRAJU U ŠKOLI I KOJU ULOGU IMA UČITELJ/UČITELJICA?

Djeca s poteškoćama u razvoju funkcioniraju u školi na različite načine, ovisno o vrsti i stupnju poteškoće koju imaju, ali i o podršci koju im pružaju školski sustav, učitelji, asistenti i vršnjaci. Evo nekoliko ključnih aspekata:

1. Vrste poteškoće

Djeca mogu imati različite poteškoće, među kojima su:

• Intelektualne teškoće (npr. blaga, umjerena ili teža mentalna retardacija)
• Specifične teškoće u učenju (npr. disleksija, disgrafija, diskalkulija)
• Poremećaji iz spektra autizma
• Tjelesni invaliditeti (npr. ograničena pokretljivost, cerebralna paraliza)
• Senzorna oštećenja (sljepoća, slabovidnost, gluhoća, nagluhost)
• Poremećaji pažnje i hiperaktivnosti (ADHD)
• Emocionalni i bihevioralni poremećaji

2. Funkcioniranje u školi

Njihovo funkcioniranje ovisi o individualnim sposobnostima, ali i o prilagodbama:

• Akademske aktivnosti: Neka djeca trebaju prilagođen nastavni sadržaj (individualizirani kurikulum), a druga mogu pratiti redovni program uz određene prilagodbe (metode poučavanja, tempo rada, dodatna podrška).
• Socijalna integracija: Djeca s poteškoćama ponekad imaju teškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima, no uz podršku mogu razvijati socijalne vještine i uključiti se u grupne aktivnosti.
• Samostalnost: Ovisno o vrsti poteškoće, neka djeca trebaju asistenta ili dodatnu pomoć pri obavljanju svakodnevnih školskih zadataka (pisanje, kretanje, komunikacija).

3. Podrška u školi

Uspješno uključivanje djece s poteškoćama u redovni školski sustav često uključuje:

• Asistenta u nastavi
• Stručne suradnike (defektolog, logoped, psiholog, socijalni pedagog)
• Individualizirani obrazovni program (IOOP)
• Suradnju s roditeljima i vanjskim institucijama
• Uporabu asistivne tehnologije (npr. komunikatori, pomagala za čitanje ili kretanje)

4. Emocionalno i psihološko stanje

Djeca s poteškoćama mogu se osjećati frustrirano, anksiozno ili izolirano ako im podrška nije adekvatna. Pozitivno školsko okruženje, podržavajući učitelji i razumijevanje vršnjaka mogu značajno doprinijeti njihovoj dobrobiti.

PRIMJER 1: Dijete s disleksijom (specifične teškoće u učenju)

Kako se očituje u školi:

• Ima teškoće s čitanjem (sporo čita, često griješi)
• Teško pamti pravopisna pravila
• Može imati poteškoće u razumijevanju pisanih uputa

Podrška u praksi:

• Učitelj mu daje kraće i jasnije upute, više vremena za zadatke
• Ocjenjivanje se prilagođava – više usmena nego pismena provjera znanja
• Koristi se IOOP (individualizirani obrazovni plan) s jasnim ciljevima

PRIMJER 2: Dijete s poremećajem iz spektra autizma

Kako se očituje u školi:

• Može imati poteškoća u socijalnoj interakciji (ne razumije neverbalne znakove, teško stvara prijateljstva)
• Ponekad pokazuje stereotipna ponašanja (ponavljanje pokreta, rutina)
• Teško se prilagođava promjenama

Podrška u praksi:

• Ima pomoćnika/asistenta u nastavi
• Dobiva vizualne rasporede i strukturu dana
• Učitelj koristi jednostavan, jasan jezik
• Radi u manjoj grupi kad je moguće

PRIMJER 3: Dijete s ADHD-om

Kako se očituje u školi:

• Ima problema s pažnjom i koncentracijom
• Često prekida nastavu, ustaje, ometa druge
• Ne organizira dobro školske obveze

Podrška u praksi:

• Sjedi blizu učitelja, u okruženju s malo podražaja
• Ima jasne, kratke zadatke i česte pauze
• Učitelj koristi pozitivno potkrepljivanje (pohvale, simbolične nagrade)
• Individualizirani plan može uključivati ciljeve za ponašanje i samoregulaciju

Što je točno individualizirani obrazovni plan (IOOP)?

To je dokument koji se izrađuje za dijete kojem je dijagnosticirana poteškoća, a sastavlja ga tim stručnjaka škole (razrednik, psiholog, defektolog, logoped itd.). U njemu piše:

• Koje su djetetove jake i slabe strane
• Koji su ciljevi učenja za to dijete
• Na koje načine se sadržaji, metode i ocjenjivanje prilagođavaju

Uloga asistenta u nastavi:

• Ne podučava, već pomaže djetetu da prati nastavu
• Pomaže u organizaciji materijala, komunikaciji, kretanju, ponašanju
• Važno je da radi u suradnji s učiteljem i stručnim timom

Učitelj ima ključnu ulogu u podršci djeci s poteškoćama u razvoju kako bi im omogućio kvalitetno obrazovanje i uključivanje u društvo. Evo nekoliko načina na koje učitelj može pomoći:

1. Individualizacija nastave

Učitelj prilagođava sadržaj, metode rada i tempo učenja prema potrebama svakog djeteta:

• koristi Individualizirane kurikulume (IOOP) ili Prilagođene obrazovne programe,
• osigurava dodatna objašnjenja ili vizualna pomagala,
• skraćuje ili pojednostavljuje zadatke.

2. Suradnja s timom stručnjaka

Učitelj surađuje s:

• defektolozima / edukacijskim rehabilitatorima,
• logopedima,
• psiholozima,
• socijalnim pedagozima,
  kako bi dobio stručno mišljenje i smjernice za rad s djetetom.

3. Podrška asistenta u nastavi

Za učenike s većim teškoćama učitelj surađuje s asistentom u nastavi, koji pomaže djetetu u svakodnevnim školskim aktivnostima.

4. Stvaranje inkluzivnog okruženja

Učitelj potiče:

• toleranciju i empatiju među učenicima
• grupni rad gdje se djeca pomažu međusobno
• poštivanje različitosti

5. Komunikacija s roditeljima

Učitelj redovito komunicira s roditeljima kako bi razmijenili informacije o napretku, izazovima i strategijama potpore.

6. Korištenje specifičnih nastavnih metoda

Npr.:

• Montessori pristup za djecu s razvojnim teškoćama,
• senzorna integracija kod djece s poremećajem iz spektra autizma,
• alternativne metode komunikacije (slikovne kartice, znakovni jezik, komunikacijski uređaji).

7. Praćenje i evaluacija napretka

Učitelj bilježi napredak kroz:

• dnevnik rada,
• portfolije učenika,
• redovite procjene u dogovoru sa stručnim timom.

Učiteljica:

Sanja Vukasović