preskoči na sadržaj

Osnovna škola Josipa Lovretića

Razmjena znanja

KAKO DJECA S POTEŠKOĆAMA FUNKCIONIRAJU U ŠKOLI I KOJU ULOGU IMA UČITELJ/UČITELJICA?

Djeca s poteškoćama u razvoju funkcioniraju u školi na različite načine, ovisno o vrsti i stupnju poteškoće koju imaju, ali i o podršci koju im pružaju školski sustav, učitelji, asistenti i vršnjaci. Evo nekoliko ključnih aspekata:

1. Vrste poteškoće

Djeca mogu imati različite poteškoće, među kojima su:

  • Intelektualne teškoće (npr. blaga, umjerena ili teža mentalna retardacija)
  • Specifične teškoće u učenju (npr. disleksija, disgrafija, diskalkulija)
  • Poremećaji iz spektra autizma
  • Tjelesni invaliditeti (npr. ograničena pokretljivost, cerebralna paraliza)
  • Senzorna oštećenja (sljepoća, slabovidnost, gluhoća, nagluhost)
  • Poremećaji pažnje i hiperaktivnosti (ADHD)
  • Emocionalni i bihevioralni poremećaji

2. Funkcioniranje u školi

Njihovo funkcioniranje ovisi o individualnim sposobnostima, ali i o prilagodbama:

  • Akademske aktivnosti: Neka djeca trebaju prilagođen nastavni sadržaj (individualizirani kurikulum), a druga mogu pratiti redovni program uz određene prilagodbe (metode poučavanja, tempo rada, dodatna podrška).
  • Socijalna integracija: Djeca s poteškoćama ponekad imaju teškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima, no uz podršku mogu razvijati socijalne vještine i uključiti se u grupne aktivnosti.
  • Samostalnost: Ovisno o vrsti poteškoće, neka djeca trebaju asistenta ili dodatnu pomoć pri obavljanju svakodnevnih školskih zadataka (pisanje, kretanje, komunikacija).

3. Podrška u školi

Uspješno uključivanje djece s poteškoćama u redovni školski sustav često uključuje:

  • Asistenta u nastavi
  • Stručne suradnike (defektolog, logoped, psiholog, socijalni pedagog)
  • Individualizirani obrazovni program (IOOP)
  • Suradnju s roditeljima i vanjskim institucijama
  • Uporabu asistivne tehnologije (npr. komunikatori, pomagala za čitanje ili kretanje)

4. Emocionalno i psihološko stanje

Djeca s poteškoćama mogu se osjećati frustrirano, anksiozno ili izolirano ako im podrška nije adekvatna. Pozitivno školsko okruženje, podržavajući učitelji i razumijevanje vršnjaka mogu značajno doprinijeti njihovoj dobrobiti.

 

PRIMJER 1: Dijete s disleksijom (specifične teškoće u učenju)

Kako se očituje u školi:

  • Ima teškoće s čitanjem (sporo čita, često griješi)
  • Teško pamti pravopisna pravila
  • Može imati poteškoće u razumijevanju pisanih uputa

Podrška u praksi:

  • Učitelj mu daje kraće i jasnije upute, više vremena za zadatke
  • Ocjenjivanje se prilagođava – više usmena nego pismena provjera znanja
  • Koristi se IOOP (individualizirani obrazovni plan) s jasnim ciljevima

PRIMJER 2: Dijete s poremećajem iz spektra autizma

Kako se očituje u školi:

  • Može imati poteškoća u socijalnoj interakciji (ne razumije neverbalne znakove, teško stvara prijateljstva)
  • Ponekad pokazuje stereotipna ponašanja (ponavljanje pokreta, rutina)
  • Teško se prilagođava promjenama

Podrška u praksi:

  • Ima pomoćnika/asistenta u nastavi
  • Dobiva vizualne rasporede i strukturu dana
  • Učitelj koristi jednostavan, jasan jezik
  • Radi u manjoj grupi kad je moguće

PRIMJER 3: Dijete s ADHD-om

Kako se očituje u školi:

  • Ima problema s pažnjom i koncentracijom
  • Često prekida nastavu, ustaje, ometa druge
  • Ne organizira dobro školske obveze

Podrška u praksi:

  • Sjedi blizu učitelja, u okruženju s malo podražaja
  • Ima jasne, kratke zadatke i česte pauze
  • Učitelj koristi pozitivno potkrepljivanje (pohvale, simbolične nagrade)
  • Individualizirani plan može uključivati ciljeve za ponašanje i samoregulaciju

 

Što je točno individualizirani obrazovni plan (IOOP)?

To je dokument koji se izrađuje za dijete kojem je dijagnosticirana poteškoća, a sastavlja ga tim stručnjaka škole (razrednik, psiholog, defektolog, logoped itd.). U njemu piše:

  • Koje su djetetove jake i slabe strane
  • Koji su ciljevi učenja za to dijete
  • Na koje načine se sadržaji, metode i ocjenjivanje prilagođavaju

Uloga asistenta u nastavi:

  • Ne podučava, već pomaže djetetu da prati nastavu
  • Pomaže u organizaciji materijala, komunikaciji, kretanju, ponašanju
  • Važno je da radi u suradnji s učiteljem i stručnim timom

Učitelj ima ključnu ulogu u podršci djeci s poteškoćama u razvoju kako bi im omogućio kvalitetno obrazovanje i uključivanje u društvo. Evo nekoliko načina na koje učitelj može pomoći:

1. Individualizacija nastave

Učitelj prilagođava sadržaj, metode rada i tempo učenja prema potrebama svakog djeteta:

  • koristi Individualizirane kurikulume (IOOP) ili Prilagođene obrazovne programe,
  • osigurava dodatna objašnjenja ili vizualna pomagala,
  • skraćuje ili pojednostavljuje zadatke.

2. Suradnja s timom stručnjaka

Učitelj surađuje s:

  • defektolozima / edukacijskim rehabilitatorima,
  • logopedima,
  • psiholozima,
  • socijalnim pedagozima,
    kako bi dobio stručno mišljenje i smjernice za rad s djetetom.

3. Podrška asistenta u nastavi

Za učenike s većim teškoćama učitelj surađuje s asistentom u nastavi, koji pomaže djetetu u svakodnevnim školskim aktivnostima.

 

 

 

4. Stvaranje inkluzivnog okruženja

Učitelj potiče:

  • toleranciju i empatiju među učenicima
  • grupni rad gdje se djeca pomažu međusobno
  • poštivanje različitosti

5. Komunikacija s roditeljima

Učitelj redovito komunicira s roditeljima kako bi razmijenili informacije o napretku, izazovima i strategijama potpore.

6. Korištenje specifičnih nastavnih metoda

Npr.:

  • Montessori pristup za djecu s razvojnim teškoćama,
  • senzorna integracija kod djece s poremećajem iz spektra autizma,
  • alternativne metode komunikacije (slikovne kartice, znakovni jezik, komunikacijski uređaji).

7. Praćenje i evaluacija napretka

Učitelj bilježi napredak kroz:

  • dnevnik rada,
  • portfolije učenika,
  • redovite procjene u dogovoru sa stručnim timom.

 

Učiteljica:

Sanja Vukasović


Razmjena znanja

DJECA S TEŠKOĆAMA U UČENJU

Disleksija, disgrafija, diskalkulija

U specifične teškoće učenja kod djece ubrajaju se disleksija, disgrafija i diskalkulija.

Najčešći uzroci koji se mogu izdvojiti su: genetički čimbenici, neurološki čimbenici, specifične kognitivne sposobnosti i vještine (fonološka svjesnost, brzo imenovanje), perciptivne teškoće u vizualnom području, teškoće vezane uz stil učenja i neučinkovito poučavanje. Roditelji kod kuće primjećuju da se s njihovim djetetom nešto događa i da je „drugačije“ od ostalih vršnjaka ili ostale djece,  članova u obitelji. Budući da se te teškoće ne prepoznaju na vrijeme, često je dijete okarakterizirano kao lijeno i nezainteresirano za školu. Za učitelja, dijete s ovim specifičnim teškoćama potražuje dodatnu pripremljenost za rad te i brigu kako će se takvo dijete uklopiti u razredni odjel. Promatrajući djecu u razredu u prateći njihov tijek rada, učitelji mogu prepoznati djecu s teškoćama u učenju, posebno disleksiju i disgrafiju. Naša škola ima logopeda te uz izvanrednu suradnju svi učitelji pokušavaju zajedno s našom logopedinjom pronaći najbolje rješenje za dijete. Često se dogovori i razgovor kod psihologa kako bi se prikupilo i dodatno stručno mišljenje, jednako važno i bitno za daljnje pravilno usmjeravanje djeteta.

Disleksija predstavlja teškoću čitanja, disgrafija teškoću pisanja, a diskalkulija teškoću računanja. Ako vaše dijete ima ove teškoće, ne odustajte od njega, nego  se uhvatite u koštac s ovim poteškoćama. Niti će biti lako roditeljima, niti učiteljima, ali zajedničkim snagama sve se može popraviti i dovesti na višu razinu. Poticajno okruženje dat će djetetu s ovakvim teškoćama vjetar u leđa. Učitelj mora biti također poticaj takvome djetetu. Treba kod djeteta isticati sve one jače strane, hrabriti ga i često pohvaljivati njegov trud i rad. Treba ga osnažiti da ne odustaje i često mu pomagati u radu. Disleksija je izraženija kod dječaka nego kod djevojčica. Disleksija, disgrafija i diskalkulija mogu se kod djeteta javljati pojedinačno, a mogu se javljati u kombinaciji što kod djeteta dodatno mogu izazvati poremećaj pažnje, i teškoće radne memorije. Ove teškoće nikako ne bi smjele djetetu umanjivati put ka uspjehu. Svaki učitelji bi kod djeteta s ovim teškoćama trebao: zadatke pojednostaviti i rascjepkati na manje dijelove, pohvaliti i nagraditi dijete za svaki uspjeh, kod ocjenjivanja vrednovati i uloženi trud djeteta, osigurati rad s logopedom ili defektologom i uvijek s roditeljima otvoreno razgovarati i na lijep način im dati pojašnjena o teškoćama s kojima se nosi njihovo dijete, a i pojasniti teškoće s kojima se moraju nositi zajedno sa svojim djetetom. Dobra suradnja s roditeljima, logopedom i ostalim stručnim timom, daje djetetu i učitelju poticaj kako bi što bolje zajedničkim snagama savladali teškoće i kako bi dijete svakim danom korak po korak napredovalo i težilo ka uspjehu.

                                                                                      

 Učiteljica:

Sanja Vukasović





Kalendar
« Lipanj 2025 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

 

Raspored početka i završetka nastavnih sati

 

ULAZAK UČENIKA: 07:50

NASTAVA:

1. SAT:08:00 – 08:45

2. SAT:  08:50 – 09:35

3. SAT:  09:40 – 10:25

VELIKI ODMOR: 15 min

4. SAT:  10:40 – 11:25

5. SAT:  11:30 – 12:15

6. SAT:  12:20 – 13:05

IZBORNA NASTAVA, DOP., DOD. NASTAVA, IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI

7. SAT:  13.10 – 13.55

8. SAT:  14.00 -  14.45

9. SAT:  14.50 – 15.35

10. SAT: 15.40 – 16.25

11.SAT: 16.30 - 17.15

12.SAT: 17:20 - 18.05

RASPORED INFORMACIJA
 
Eko škola

CMS za škole logo
Osnovna škola Josipa Lovretića / J.J.Strossmayera 142, HR-32252 Otok / os-jlovretica-otok.skole.hr / ured@os-jlovretica-otok.skole.hr
preskoči na navigaciju