Osnovna škola Josipa Lovretića

 

LITERARNI KUTAK  učenika sedmih razreda, školske godine 2017./2018.

Učiteljica: Marija Vuković

PRIČA JEDNOG CVIJETA

Dok sam šetala livadom, dok sam se neprestano borila sama sa sobom i dok nisam bila zahvalna za ono što imam, srela sam jedan cvijet. S njim je sve bilo drugačije, posve drugačije jer s njim sam upoznala život. Cvijet nije imao ime, ni prezime, cvijet nije imao prijatelje, nije imao nekoga s kim bi mogao nešto podijeliti. Imao je samo pustu livadu oko sebe. Ali je imao osjećaje, imao je ljubav, sreću, ponekad i tugu, snagu, razumijevanje i bio je zadovoljan iako nije imao ono što je želio. Cvijet je ispričao svoju priču, s pokojom suzom, jer on je isto živo biće i mogu reći da je vrlo snažan, da ima želje i nade više od bilo kojeg čovjeka, da ima strpljenje, da ima iskustvo jer tugu je trebalo upoznati, součiti se s njom kao najgorim neprijateljem i na kraju dobiti bitku, a on je dobio bitku jer je sretan bez obzira na sve. Cvijet je želio putovati, maknuti se od livade jer to nije mjesto njegovih snova, nije mjesto gdje će se on osjećati potpuno sigurno. Razmišljala sam kako pomoći tome malenom biću, tako jednostavnom stvorenju koje je čarobno, koje ima smisao i najvažnije, ljubav. Nisam htjela odustati od cvijeta jer ni on ne odustaje od sebe, a život mu je težak. I sam je rekao da će najvjerovatnije do zime uvenuti, ali da njegova duša nikada neće umrijeti dok se njegova želja ne ispuni. Sjetila sam se da mogu presaditi cvijet u kalić i prošetati s njim. Tako sam i učinila. Pomogla sam cvijetu znajući da činim dobro i da nikada neću požaliti, da će cvijet biti presretan i da će njegov san napokon postati stvaran. Cvijet i ja krenuli smo na put. Hodali smo danima i njegov maleni život je zapravo velik jer ima veliko srce. Cvijet je rekao kako sada može i umrijeti jer nikada prije nije bio sretniji, a mene je obuzela toplina oko srca jer sam nekoga učinila sretnim i to se zove ljubav. I tako ne znači biti hrabar kada se možeš boriti s nekim, već kada pomažeš slabijem od sebe, a ljubav je hrabra, ljubav je snažna, ljubav i oprašta, ljubav se samo ljubavlju može boriti. Kada bi svi upoznali ljubav svijet bi zasigurno bio ljepši i sretniji poput ovog cvijeta, a cvijet živi vječno na svojim putovanjima i nikada neće prestati putovati.

ŽIVOT KAO UMJETNOST

Život je kao umna mapa. Jedan naslov,a stotinu poveznica,strelica,natuknica u nedogled. Osmijesi su puni uspomena. Onih uspomena koje će uvijek isijavati milijune i milijune suza radosnica. Život bi trebao biti umjetnost,pjesnička slika s bezbroj doživotnih stihova. Zašto život nije šaren? Zašto život nije duga? Zašto je život crnina bez prestanka? Postoji li čovjek koji ne teži za boljim i skupljim? Jednostavno,postoji li? Ako već,možda i postoji,zašto ne oboji svijet takvim bojama kako bi cijela ova planeta mogla živjeti takvim životom? Muči li to pitanje samo mene ili još sedam milijardi ljudi? Kada bi barem svijet bio na paleti,u ruci najsretnijeg slikara,a ljudi bi bili boje kojima će obojiti svijet. Žele li svi ljudi oslikati svijet svojim zlatnim nitima za koje misle da su najbolje ili ih na neki način,ništa ne zanima. Zašto nas povezuju mostovi,mora i oceani,a ne ljubav,sreća i zajedništvo? Zašto smo mi bijeli,a oni crni? Zašto se svi ne bismo obojali u jednu boju i živjeli jedan život u zajedništvu? Zašto ljudi prekasno shvate da je život predivan? Zašto ga ne bismo svakoga dana sve više i više obogaćivali i cijenili na sve moguće načine? Jedna te ista pitanja protežu se kroz usta čovječanstva već godinama,a odgovora jednostavno nema,ili je ukraden,ili je propao u zemlju. Ili gdje se nalazi odgovor?...

Dora Huber, 7.a

Jesen

Jesen je čudo od godišnjeg doba. Jesen je uvijek lijepa, za jesen ima puno plodova: kestena, žira, kukuruza… U jesen ima šarenih lišća. Kada je jesen, moja mama stavlja na stol bundeve. U jesen je uvijek hladno. Kada dođemo iz škole uvijek se igramo u lišću. Za jesen neki ljudi još peku rakiju. Najljepše je kada lišće otpada sa stabla. Volim jesen jer je puna šarenila.

Učenica: Ana Katičić, 5. b

 

Jesen

Volim miris jeseni. Lišće polako napušta grane, žir opada sa stabla hrasta. Jutra budu prohladna i maglovita, jesen bude kišovita i vjetrovita. Moja mama u jesen voli ispred kuće staviti košaru punu slame s ukrasnim bundevama. Na jesen bude i berba grožđa, vrijedne kućanice kupe povrće iz svojih vrtova i pripremaju zimnice. Kod moje bake u jesen se beru kukuruzi, skupi se puno ljudi i pomažu istovariti i uspremi u ambar.  Svi budu veseli i radosni pa ponekad  bake i zapjevaju. Volim otići na Vinkovačke jeseni, jer je sve puno događaja. Svaka snaša nosi najljepšu nošnju što je njoj njena baka radila. Najljepši je onaj bećarac: „Jeseni su milo janje moje, barem da su u godini dvoje. „ Ma što je lijepa jesen u gradu mom.

Učenica 5.b Nika Ždravac

 

BLAGO DANU KOJI POČNE MIRISIMA KRUHA

Preuzela Martina Tešić, učenica 8.b, sa stranice http://www.pjesmicezadjecu.com/dan-kruha#ixzz5StSHPSjo

 

 

PRINČEVI  SU ZAKON

Super je biti pjevač,glumac,pisac…Bilo koja poznata ličnost. Poznate ličnosti ispunjavaju naslovne slike časopisa,Instagrama,Facebook-a i drugih raznih stranica. O,kako je lijepo biti poznat! Ličnosti ispunjavaju i srca mladih djevojaka,koje ponekad požele živjeti takvim životom. Mi,poželi li ikada itko živjeti život poput mene? Značim li ja išta kao ličnost? Ali,ne želim težiti za tim prolaznim,za onim vrijednim i bogatim što ne vrijedi ni sitnicu one prave sreće,koja se zove najvrjednijom,a ne košta novca. Ja ne želim ispunjavati naslovnice,želim ispunjavati lice Zemlje koje će možda jednog dana izaći nasmijano i vedro,puno zadovoljstava i zahvalnosti na ljudima koji će se također „okrenuti“,voditi brigu o svojoj Zemlji i,naravno,voljeti ju. Bogatstvo je samo trenutno zadovoljstvo, zadovoljstvo koje će proći i sreća koje se nikada neću sjećati,a istinska sreća kako sam već rekla u početku,daje vječnu radost i trajno zadovoljstvo bez isteka roka trajanja. I jednog dana reći ću: „O,kako sam bila sretna“. Ti će se trenutci urezati duboko u srce i nikada neće zarasti,ni jedan flaster neće moći zaustaviti tu radosnu „krv“ koja će poteći kao slapovi duge nakon kiše. S time ću možda i umrijeti,spokojno i zahvalno na proživljenom životu i tada će ostati sjećanja na trenutke,možda se neće vidjeti friške izrezbarine,ali  osjetit će se ožiljci koji nikada neće zacijeliti. I to će sve ostvariti istinska sreća koja nikada neće nestati,pa i u trenutcima očaja,svanut će novi dan.

Dora Huber, 6.a

 

Jutarnji  pozdrav

Sunce s neba,

tamu već briše,

otvori oči, ne spavaj više!

                                                                   

Dobro ti jutro - maleni cvijete

Dobro ti jutro - sanjivo dijete!

 

                  Preuzela sa Lukinog portala                   

učenica 5. c razreda Lucija Nikolić

 

Čestitka majci za majčin dan

 

Mama ti si meni sve

ja ne znam što bih bez tebe.

 

Draga mama sretan ti

Majčin dan živjela 100 godina.

Karlo Šokčević

 

Čestitka majci za Majčin dan

 

Moja je majka kao najljepša bajka.

Uvijek kad se probudim želim da ju

poljubim.

Ona je moj cvijet ne bih je dao za

cijeli svijet.

Ivan Matanović 5.c

 

Moja mati

 

Ona će ti pomoć uvijek dati,

Znaj da to je moja mati!

 

Pametna i dobra, najljepša na svijetu,

Smiješna i zabavna, super je u svemu

 

Volim je zato što je draga i mila,

I nije mi važno kakva god izvana bila

 

Zelene oči, kosa kratka,

Voli crveno, e tu je caka!

 

Nedjeljom je u crkvi možeš lako naći

Jer ona će se s molitvom lako snaći

 

Najviše voli čitati i glazbu slušati

Jer predaje Hrvatski u mojoj školi

 

Pa tako i ja slijedim primjer njezin

I uz knjigu ja po cijele dane ležim

 

Zato joj pjesmu posvećujem ovu

Sretan ti Majčin dan uz ljubav moju

SONJA JURIĆ 5.c

 

Bakine krafne

Jedne sam godine bila princeza

a druge moćni car,

pa onda malena šumska vila,

pa mudrac jako star.

 

Jedne sam godine

bila sirena,

a druge vještica,

pa onda zeleni Teletabi,

pa mala bebica.

 

Svake godine drugačije

maske nosimo,

al' svake godine baš isto je

kad kući s maškara dođemo.

 

R: Bakine, bakine krafne,

fine su tople i slasne,

vole ih i tata, mama, stric i djeda,

ispadnu baš uvijek onako kako treba.

 

Bakine, bakine krafne,

fine su, tople i slasne,

volim i maske i povorke,

al' krafne volim najviše.

Jedne sam godine

bio astronaut,

a druge Baltazar

pa onda gusar, Batman, i pilot, pa mađioničar

 

Jedne sam godine

bila Japanka,

a druge sivi slon,

pa onda sova, snjeguljica, mačka,

a ove Pokemon.

 

 

 

prepisala: Sonja Jurić 5. c

                                                                                                       Nepoznati autor

 

KARNEVAL

 

Jednoga dana

masku ću staviti

'ko netko drugi

ću se predstaviti.

 

Bit ću možda vila

il' kraljica čak

možda neki cvijet

kojeg voli svak'!

 

Masku stavi ti

neću te prepoznati,

danas nam je ludi bal

zovemo ga karneval!

 

CARMEN DRNASIN 5.C

Preuzeto sa:

Lukin Portal

 

 

Valentinovo
                 

U kutu skrivena,
dok mama ne gleda,
srce sam crveno
za tebe bojila.

Kad raziđu se svi
i budeš sasvim sam,
tad stavit' ću ga tu-
na ispruženi dlan
               

Ne reci nikom to!
U tajni baš je stvar...
Za Valentinovo 
od mene tebi dar!

                                      Preuzeto sa Lukinog portala                                       

Lucija Nikolić 5.c                                

 

Božić

Svake godine Božić sporo dođe,
ali zato brzo prođe.
Poklonima se veseli svatko,
a netko želi nešto slatko.

Zimi se kakao pije
i u toploj dekici se grije.
Pokloni se po ormarima traže
i kad ih nađu djeci bude puno draže.

                                                                                                                  Mia Ivić 5.b

 

 

Blagoslov Božića

 

Kad Božić pokuca na vrata,

Spoje se i kazaljke sata.

Nosi nam zlato od vrata.

No, na čija će vrata pasti blagoslov zlata?

Na nečija će prosuti šaku zlata:

nekom u tijelu zdravlje, a nekom u duši mir,

 u mislima radost,

u srcu mladost,

a u radu uspjeh.

Puno sreće lijepih snova nek’ ti

donese  Božić i godina nova.

Nek’ vam radost kroz dom teče

sretno vam Badnje veče.

                                                                                           

                                                                                Denis Šalković,

učenik 7.c razreda

 

Božić

 

Božić je vrijeme kad ukrašavamo bor, pečemo kolače, gledamo filmove i crtiće, ali Božić nije samo to. Božić moramo dočekati u svome srcu. Možemo imati najveći bor i stotinu kolača, ali što nam to sve vrijedi ako ne čekamo Isusa, nego djeda Božićnjaka da nam donese poklone. Neki ljudi nemaju novaca za bor, za ukrase, ali svejedno su sretni jer se raduju Isusovom rođenju. Isus se nije uzalud rodio. Rodio se da nas spasi i zato trebamo zahvaliti Bogu što svake godine možemo slaviti Isusovo rođenje.

 

Lucija Nikolić 5.c

 

 

                                                                                                                                                                                     Karlo Šokčević

 

           Sveti Nikola

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3.vijeku. Imao je bogate roditelje koje duže vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijedili. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegovog strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći od te uloge biskupa. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato ga nazivamo zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu  u kojem je prepoznao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327.godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Vedran Ivanković, 5.a

 

 

Mir u svijetu

 

Volio bih da u svijetu nema rata.

...

U svijetu po velikim gradovima ljudi se ne pozdravljaju, a ponekad se i svađaju.

Volio bih da se svi ljudi slažu i ne svađaju.

Žao mi je što su poubijali one Francuze.

Ne bih volio da u Hrvatskoj bude rata.

Ne bih volio da ljude zovu u rat, zato što se njih 70% ne vrati.

Volio bih da prestane rat u Siriji.

Zapravo, volio bih da se rat ukine.

Želio bih da u miru žive Palestinci.

Ne bih volio da se dogodi Treći svjetski rat i  ne bih volio da  se dogodi ono što se dogodilo u Vukovaru 1991.

Ja ne razumijem  zašto ljudi uopće ratuju, koji je smisao rata?

Samo stoje i pucaju jedni u druge...

Volio bih da žene ne idu u rat.

Denis Šalković, 7.c

 

SVETI  NIKOLA

                                                     

    

 

Jednom davno su u jednom gradu živjele tri siromašne sestre. Sveti Nikola im je želio pomoći, pa im je noću kroz dimnjak ubacio tri zlatnika u kuću. Zlatnici nisu pali u ognjište, već u čarape koje su sestre sušile na njemu. Sestre su drugog jutra bile presretne.
Od tog dana djeca na dan Sv. Nikole objese svoje čarape očekujući poklon iznenađenja.

Kad ulicom noćas prođeš,
zaviri u prozor moj.
U čizmicu nalaštenu
tiho stavi poklon svoj.

Ne mogu te čekat' više
jer mi oči sklapa san.
Za dar hvala! I još nešto:
Čestitam ti imendan!

  
Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj

 

Sveti  Nikola

Na, na, na

Njegova je kosa sjeda,

on je jedan stari djeda.

U prosincu  nam  stiže svima,

puni čizme darovima.

Pogađate tko je djeda

koji prozore nam vreba.

A ne dira u naše snove

Sveti Nikola se zove.

Sveti Nikola je s nama,

godina je prošla dana,

čizme naše opet sjaje,

kriju slatke zalogaje,

Sveti Nikola je opet s nama!

Čizme pune su slatkiša malih

Igrački od pliša

Tu i tamo šiba neka

možda Krampus negdje čeka

Svi smo jako dobri bili

Šibu nismo zaslužili.

Zločesti tu kod nas nema zato

Napravio : Ivan Matanović  5.c

 

LIKOVNO - LITERARNI KUTAK  učenika trećeg c razreda, školske godine 2011./2012.

Učiteljica: Anica Valenćik

 

LAURA DRNASIN :

MOJE MJESTO

Otok je u nizinskom zavičaju.Nalazi se točno u središtu Vukovarsko-srijemskle županije.Otok je najmlađi grad u Hrvatskoj.Ima oko šest tisuća stanovnika.Okružen je plodnim poljima, pašnjacima, šumama hrasta lužnjaka.Najpoznatiji pašnjak je Čistine.Rijeke koje teku pokraj Otoka su Bosut, Spačva i Brežnica.Znamenitost Otoka je suvara, mlin na suhom kojega su pokretali konji.Zanimanja ljudi su stočarsvo, šumarstvo i poljodjelstvo.Ljudi uzgajaju konje, ali konji su sad više za zabavu i za utrke.Grad Otok je još najpoznatiji po proizvodnji kulena.Još se u Otoku uzgajaju krave, svinje, perad i ovce.Ima u Otoku svakakvih cvjetova.To su: ljubičice, jaglaci, tratinčice i šafrani.Imamo puno ptica: lastavica, djetlića,roda, sova i vrabaca.U Otoku se svakog proljeća održava Otočko proljeće u kojemu moj razred i ja nastupamo.

Ove godine ću govoriti sa svojom prijateljicom Katarinom stihove KIRBAJSKE PRIDIKE koje su pisane otočkom ikavicom.

 

 

 

ANTONIJO BERTIĆ:

POKLADE U MOJOJ ŠKOLI

Došli smo u školu.Svi smo se spremili u pokladne kostime.Nastupali smo u holu, a onda smo išli u restoran.

 

 

 

DOMAGOJ GLUHAKOVIĆ:

POKLADE U MOJOJ ŠKOLI

Prvo smo se dogovarali u razredu kakve ćemo  kostime imati.Ja sam bio kauboj. Slikali smo se pa smo išli na pozornicu pjevati. Onda smo se uputili Lazi. Putem smo pjevali pokladne pjesme. Kad smo došli u restoran jeli smo picu: Mihael, Denis i ja. Mihael i Denis su  pili cedevitu, a ja sam pio vodu.

 

crtao: Domagoj Gluhaković

 

 

 

GABRIELA ABRAMAC:

USKRS

Na Veliki četvrtak moja mama je pravila kolače.Ja sam prala suđe i usisavala tepih.Otišla sam u novu kuću i sređivala boravak, kuhinju, sobe, tavan, kupaonicu i hodnike.

Na Veliku subotu pripremila sam jaja i boju.Kuhala sam jaja i kad su bila gotova obojala sam ih u crvenu boju.Brat je uzeo korpu i otišao na posvetu jela.

Na Uskrs sam otišla na misu.Kad je završila misa jedna teta je na izlazu iz crkve dijelila jaja.Kod kuće smo jeli svetenje.Otišli smo kod bake Angeline i kucali se jajima.Onda smo otišli kod druge bake, pa kod ostale rodbine i tamo se opet kucali jajima, častili se i igrali.Tako smo proveli uskrsnu nedjelju.

 

 

crtala: Marina Filipović

 

 

JOSIP LUKAČ:

USKRS

U utorak mama je ispekla tri vrste kolača.U srijedu smo pojeli jednu vrstu kolača.Na Veliki četvrtak je Antonijo došao da me pita hoću li ići s njim na trening.Ja sam rekao mami:

- Nažalost, danas neću ići na svetu misu.

Kad sam se vratio s treninga, čekao sam mamu da se vrati iz crkve.Pitao sam ju što je bilo na svetoj misi.Ona je rekla da je svećenik prao noge apostolima.Na Veliki petak sam bio u crkvi.Vidio sam da je svećenik glumio Isusa.Vidio sam zbor koji je pjevao i dva stražara koji su se mijenjali svakih trideset minuta.

U subotu smo mama, sestra i ja bojali jaja i išli posvetiti jelo.Na Uskrs smo svi ujutro išli na misu.

 

 

MIHAEL ZEKIĆ:

NAJDRAŽA PROČITANA KNJIGA

Najdraža pročitana knjiga mi je Miševi i mačke naglavačke.Knjiga  je bila na popisu lektire i pročitao sam je u prvom polugodištu.Dio koji mi se najviše sviđa zove se Jedna je mačka mnogo jela.Ja sam mislio da će ona do kraja knjige ostati mršava, a ona je puno, puno jela pa se udebljala i kad je ugledala miša nije se ni za korak mogla pomaknuti.

 

 

MARIO MATANOVIĆ:

NEUGODAN DOŽIVLJAJ

Denis i ja išli smo kući. Odlučili smo ići kući prečicom. Tad nas je povijao pas. Uspjeli smo pobjeći.

 

 

KATARINA IVEZIĆ:

NEVJERNA PRIJATELJICA

Jednoga dana ja sam se vraćala  kući iz crkve.Okrenula sam se.Prijateljica je već otišla, a ja sam se bojala sama ići kući jer nikoga nije bilo kod kuće.Jako sam se bojala.

crtala: Issydora Rossanda Tešić

 

 

 

DENIS ŠALKOVIĆ:

NAJDRAŽI PREDMET U ŠKOLI

Tjelesni mi je najdraži jer uvijek igram nogomet. Dok su naši prijatelji bili u Crikvenici, mi koji nismo išli, svaki dan smo bili na tjelesnom i igrali smo nogomet. Bilo nam je lijepo. A jučer nismo išli na tjelesni jer je Antonijo izgubio školsku loptu.

 

 

 

crtao: Luka Crnadak

 

 

 

ISSYDORA ROSSANDA TEŠIĆ:

UZBUĐENA ALISA

Jednom živjela Alisa u gradu prepunom čuda.Njezina je obitelj bila sretna.Jednoga dana Alisa dobila pozivnicu za ples.Uzbuđeno i veselo je skakala po sobi:

- To!Dobila sam pozivnicu od Ane da dođem na ples!

Vikala je.Dođe mama:

-Što vičeš, Alisa, što ti je?Da te ne boli možda glava?

- Ne, mama! Sretna sam!

- Da pogodim, dobila si od Ane pozivnicu za ples?Dobro, idi na ples!

Rekla je mama.

Bila je presretna.I išla je na ples.Zato što je Ana njezina najbolja prijateljica.Eto, zato je Alisa bila uzbuđena.

 

 

crtala: Issydora Rossanda Tešić

 

MATEJ MIŠKIĆ:

MOJA NAJDRAŽA IGRA

Moja najdraža igra je nogomet.U Crikvenici je bio turnir.Igrali su treći razredi iz Otoka i Bapske.Bili smo treći na ljestvici.Ja sam bio dobar golman na turniru.Najviše volim braniti, a prije sam bio najbolji igrač.Pohvalila me i učiteljica zato što sam dobro branio.

 

 

                 

crtao:Ivan Krekman

crtala : Laura Drnasin

 

 

 

 

SUZANA MIŠIĆ:

BILI SMO U LJETNOJ ŠKOLI U PRIRODI

Dana 28. svibnja 2012., u šest sati i petnaest minuta pošli smo autobusom iz Otoka u Crikvenicu.Prije dolaska u Zagreb dvaput smo se zaustavljali.U Zagrebu smo posjetili ZOO vrt i šetali smo se Maksimirom.U ZOO vrtu je bilo jako lijepo.Svidio nam se mračni dio ZOO vrta, ZONA SUMRAKA, gdje su bili šišmiši i puno životinja koje žive u mraku.U Zagrebu smo vidjeli planinu Medvednicu.

Kada smo došli u Crikvenicu učiteljica nas je rasporedila po sobama.Poslije toga smo išli na plažu i kupanje.Kad smo došli s kupanja išli smo večerati.Poslije večere smo imali disko.U disku je bilo zabavno, plesali smo i pjevali karaoke.Nama je bila najljepša pjesma Razmažena, koju pjeva pjevačica Jelena Rozga.Na spavanje smo išli u 22 sata.Nitko od nas nije mogao zaspati od uzbuđenja.

Drugog dana, ujutro smo ustali i najprije išli doručkovati.Nakon doručka smo putovali autobusom do otoka Krka.Šetali smo kroz grad Vrbnik.Vidjeli smo najužu ulicu na svijetu.Išli smo autobusom u Punat.U Puntu smo razgledavali marinu.Putovali smo brodicom na otočić Košljun. Posjetili smo crkvicu, franjevački samostan i muzej.Fratar nam je pokazao prve jaslice u Hrvatskoj.Vidjeli smo i svetog Franju kako je pripitomio vuka.Vratili smo se brodicom u Punat, a s otoka Krka autobusom u Crikvenicu.Kada smo stigli u Crikvenicu išli smo se odmarati.Onda smo išli ručati pa smo se pripremali za sportska natjecanja.Kupali smo se u moru.Išli smo večerati i onda smo imali isti disko kao i jučer.

 

Trećega dana djevojčice su u petnaest do sedam išle u bazen hotela Ružmarinka, a dječaci su imali joging.Poslije toga smo išli na doručak.Šetali smo kroz Crikvenicu do slastičarne koja se zvala Reina.U slastičarnici smo kupili sladoled.Išli smo i u suvenirnicu pa u akvarij.U akvariju je bilo puno životinja koje žive u vodi.Vidjeli smo male morske pse.Išli smo vidjeti sunčani sat, meteorološku stanicu i igralište.Onda smo se odmarali i išli ručati.Išli smo na pješčanu plažu, kupali se u moru, pripremali se za natjecanja  u trčanju i skoku udalj.Onda smo se odmarali pa večerali.Imali smo disko i karaoke.

Četvrtog dana išli smo na bazene, a dečki su imali joging.Poslije smo doručkovali i odmarali se.I došlo je vrijeme za sportsko natjecanje i podjelu medalja.Medalje su dijelili učiteljica Daria Gongeta i učitelj Stjepan Lacić.Poslije smo odmarali.Dječaci su imali LIGU PRVAKA.Išli smo se kupati u moru.Odmarali smo se i išli večerati.Imali smo opet disko i pjevali smo karaoke.

Petog dana smo ujutro išli na bazene.Tamo smo podijeljeni u A i B skupine da dobijemo diplome za plivanje.Onda smo doručkovali.Spremali smo stvari za povratak kući i igrali smo sportske igre.Nakon ručka došlo je vrijeme koje smo svi jedva čekali, a to je bio povratak  kućama i našim roditeljima.

 

 

crtala: Laura Drnasin

 

 

GABRIELA PERANOVIĆ : BAKA, PRIJA I DIDA

(U kuhinji za stolom sjede baka i djed.Na stolu je bakin molitvenik, krunica, zdjela s kolačima i djedov polić s rakijom.)

BAKA: Moj didače, što me bole leđa!

DIDA: Joj, i mene , bako moja!Moro bi još malo rakijice probat!

BAKA: A ti bi samo rakijicu, e, ne može tako!

PRIJA ( kuca na vrata): Prijo, prijooo!

BAKA: Ajde , prijo, unilazi…

DIDA: O, vidi moje prije!

(Prija sjeda za stol)

BAKA: Opet je uzeo rakijicu!Prijo, a šta ćeš ti popit?

PRIJA: Može čaj.

BAKA: Oćeš buktice probat, prijo?

PRIJA: Može, prijo.

DIDA: Bako, de mi natoči još jedan polić.

BAKA: E, ne može!Dosta si popio!

PRIJA: Ajde, dadi mu!

(Dida se časti rakijom, baka i prija čajem i kolačima.)

DIDA: Fala ti, prijo!

PRIJA: Vidi, prijo, mrak će, moram it kući.

BAKA: Ta, prijo, ostani još malo!

DIDA: Ajde, ostani još malo!

PRIJA: Ilija će se zabrinit.Ajte, zbogom!

DIDA i BAKA: Ajde, zbogom, prijo!

BAKA:Ajd, dida, idemo u krpe.

DIDA: Laku noć, bako!

BAKA: Laku noć, didače!

 

 

Igrokaz zapisala otočkom šokačkom ikavicom učenica III.c razreda Gabriela Peranović, članica dramske skupine RVACKA RIČ

Radove učenika priredila:učiteljica Anica Valenćik

 

 

 

 

 

 

Literarni radovi učenika 4.a razreda šk.god. 2009./2010., učiteljica: Ljiljana Vranjković

                Facebook i  mala Adriana

Danas sam se opet posvađala s mamom.

Sjedila je čitav dan pred računalom i „kao radila je nešto važno“. Molila sam je da me samo malo pusti, da virnem na facebook. Ali ona nije htjela ni da čuje.

Kaže, kraj je mjeseca i mora obračunati neki pedeve.

I molila sam je i molila… ali, ništa. Njoj je bio važniji pedeve od moga dogovora što da kupimo Dariju za rođendan.

                                            Sigurno su i Mario i Magdalena i Barbara Bartulović i Barbara Ćekić i Kristina i Josip na facebooku. A mene – nema! Zašto mama to nije računala dok sam ja bila u školi?

Uf, nekad je stvarno teško biti dijete. Prije par dana pisali smo sastav o Pravima djeteta.

Eto, mama krši moje pravo da se igram i družim s prijateljima na facebooku, a onda je došla teta Marijana pa je mama velikodušno rekla: „ Evo, zlato, budi malo na facebooku!“

Ma, da ne bih! Teta Marijana  je došla s malom Adrianom, a ona je preslatka. Neću ni ja sad na facebook! Idem se igrati s bebicom. Možda mi teta Marijana dozvoli da je malo provozam u kolicima po ulici.

To je bolje od facebooka!

                                                                                 IVANA NUIĆ, 4.A

                                                                               Mentor: Ljiljana Vranjković

                                                                    OŠ JOSIPA LOVRETIĆA, OTOK

                                                                                 

JABUKA

Na stablu raste jabuka slatka,

Njena kora je glatka.

Rado je jedu i veliki i mali,

Na stablu raskošnom ona se hvali.

 

Kada se osuši i padne na travu

U slast dođe malome mravu.

Jabuka je zdravo voće

U njoj crv živi bez ikakve zloće!

                                                           Antonio Sabljić, 4.a   OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

MOJA MACA

Imam macu malenu.

Tigrica je prava.

Voli puno jesti,

A najviše spava.

 

Kada miša ulovi,

Do igre joj nije.

Samo joj je na umu

Pojesti ga prije.

 

Kada trbuh napuni,

I dobro odspava,

Za igru je spremna

U svako doba dana!

                                                  Darija Kovačević,4.a      OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

 

USKRSNI ZEKO

Skok po skok

Stiže nama zeko.

Dobra djeca čekaju,

Ozračje je sveto.

 

Uskrs,blagdan,

Kršćani ga slave,

Mala djeca zeku svoga,

Na sva usta hvale!

 

Igračke i slatkiše

Iz tog gnijezda grabe,

Brat i seka sve to dijele

I tu nema šale.

 

Tko je dobar majci bio,

Puno toga je dobio.

Nitko tog Zeku vidio nije,

A on se svaki Uskrs,

Iz svog gnijezda smije!

                                             Kristina Đedović,4.a        OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

ŠOKCI

Bog te stvori samo za se,

Al te ipak Šokcu dade.

Da te pazi, da te ore,

To veliko žitno more!

 

Tu sam i ja ugledala svijet,

Kao prvi travanjski cvijet.

Slavonijo, rodna grudo moja,

Dok sam živa bit ću samo tvoja.

 

Pošteni i vrijedni Slavonci su naši,

Uvijek žive veselo i sretno,

Sve što taknu bit će pozlaćeno!

 

Vole Šokci pjesmu i veselje,

Cure skaču, a momci ih glede.

Tamburica svira u srce ih dira,

Svaki Šokac voli drmeš kad zasvira!

                                                               Kristina Đedović,4.a        OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

PROLJEĆE

Procvale su visibabe,

A jaglac k suncu hita

Kad će sunce zagrijati

Svatko od nas pita.

 

Vrijedne pčele, bubamare

Zazujaše oko cvijeća

Nema više zime stare

Evo, nama već proljeća!

 

Ptičice su propjevale

Snijega više nema!

Zrake sunca su zasjale

Lijepo vrijeme – sad se sprema!

                                                              Kristina Đedović,4.a        OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

 

USKRS

Uskrsni blagdani se bliže,

Pa nam i proljeće stiže.

Uskrs je sretan dan

Nama djeci razigran.

Pisanice ćemo bojati

I svoju maštu ispuniti.

 

Gnijezda pravimo

I u njih zečiće stavimo.

 

Bit ćemo veseli cijeli dan,

Jer će nam Uskrsno jutro donijeti –

Najljepši dar!

                                                                Magdalena Petrlić, 4.a        OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor

 

PROLJEĆE

Zima nam prođe

I proljeće dođ,

Cvijeće svoj miris širi

Po cijeloj našoj Slavoniji.

 

Na livadi je proljeće

Rasulo cvjetove žute,

A sva stabla obukao

U zelene kapute.

 

Proljeće je rijeka

I ptica u letu,

Tvrdi kamen

I leptir na cvijetu!    

                                                      Magdalena Petrlić, 4.a        OŠ Josipa Lovretića, Otok

                                                           Učiteljica: Ljiljana Vranjković, mentor